Kad i zašto ćutimo?

Videh jednu zanimljivu temu kod Laluve, koja me je navela na razmišljanje o tome zašto nekad ćutimo? Ostanemo tako nemi pred nekim stvarima, pojavama ili događajima? Zašto ljudi ćute?

Interesantno je jedno istraživanje na “nekom tamo” univerzitetu (mada moram priznati da me ta istraživanja američkih univerziteta, pa i evropskih, ponekad iznerviraju i pomalo dovode u stav da na njihove procente logično nepoverujem), pokazalo je da žene daleko više pričaju od muškaraca. I da u toku jednog sata izgovore daleko više reči od muškaraca. Pođimo od pretpostavke, a ja bukvalno verujem u te podatke što se tiče ovog istraživanja, da žene pričaju daleko više od muškaraca. Logično se nameće pitanje: Zašto?

Odgovor na ovo pitanje verovatno su psiholozi, psihijatri i ostala stručna lica dosada plasirala. Ja ga ne znam i iskreno me ne zanima trenutno, ali mogu reći da bez obzira na ishod odgovora, ja sam jedno zaključio: “Žena dok priča, ona je zadovoljna ili nezadovoljna, u zavisnosti od tona kojim se obraća sagovorniku. A kad ćuti, onda je sigurno nezadovoljna i nesrećna, a nikad srećna jer ona svoju sreću ne može i ne ume da iskaže ćutanjem”. Da li je ova moja tvrdnja tačna, baš me briga, ali do sada sam mogao da iskusim njihovo bespotrebno brbljanje, vikanje i urlanje za sitnice, kao i ćutnju”.

U prvom slućaju kada žena brblja, nekad i bez povoda i bez smisla, onda je ona presrećna. U stanju je tada da priča o bilo čemu, čak i na postavljeno pitanje o tome da li za večeru da napravim špagete sa sos prelivom od paradajza ili nešto drugo, ona je u stanju da umesto odgovora počne da priča i simulira celokupnu večeru od trenutka kada stavi prvi zalogaj u ista i kaže: “Mmm!”, do trenutka kada će zadovoljna zaspati u krevetu. Pri tom da odgovor začini i konstatacijom kako je njena prijateljica ili tetkina sestra od njene prijateljice danas … U tom slučaju muškarac se uglavnom smeška i klima glavom, i naravno šta radi? Ćuti i sluša je.

Kada je svađa u pitanju, žene su veoma vične u tome. Hoće otom potom da isteraju svoje. Muškarci veoma često odustanu na prvu loptu i dospuste ženi da svoje izlive besa istera kroz usta, ili se povedu logikom: “Pametniji popušta”. I naravno, mi u takvim situacijama smo skloni ćutanju ili jednostavno da se izgubimo, dok svoje strasti one ne smire. Međutim, postoje i oni vidovi Balkanskih muškaraca koji u tim situacijama su laki na ruci, pa taj vid komunikacije prekidaju na njihov svojstven životinjski način. Upravo tradicionalno shvatanje da je muškarac glava kuće i Balkanski “patrijarhalni” sistem vrednosti u porodici, koji bi se moglo reći da je najzastupljeniji u Albaniji, pa potom su Crna Gora i Srbija na toj listi, upravo doveli do toga da se u nekim sredinama žena još uvek tretira kao drugorazredno biće, koje u tom slučaju ne sme ni da zucne, a kamoli da istera nekad svoje. U takvim slučajevima žena ćuti. Vremenom i taj sistem vrednosti polako izumire i sve više je porodica u kojima, šalu na stranu, žena ima dominantnu ulogu.

Kada žena ćuti, to je korak da osoba pored koje izražava ćutnju nije više poželjna ni u kom vidu, čak i komunikacije. Ovde je pretpostavljeno da nije u pitanju Balkanski sistem vrednosti nadenut u porodici. Komunikacija je najmoćnije oružje za spajanje i naravno razdvajanje dvoje ljudi. Ćutanjem se izražava neki bojkot ili bolje rečeno, ćutanje znači da su se sve reči i fraze istrošile i da više nema šta da se kaže sagovorniku. Ćutanje nekad zna da znači i kraj. Naravno, ovde se ne misli samo o ćutanju između supružnika, već može se generalno govoriti o ćutanju između dve osobe (prijatelja, rođaka, itd.). Takođe, žena ćuti i kad je previše tužna ili kad je postiđena (retko kad!).

Ali… uvek postoje i oni muškarci, koji ne zatvaraju usta i od kojih ne možete da dođete do reči. Prosečan muškarac, u toku dana ćuti u proseku oko 18 sati. Dok žena svega 12 sati, uključujući i deo dana namenjen za spavanje. Da li je verovati ovim statistikama ili ne, jedno znam, ja volim kad žena priča, jer znam da je srećna.

Nije zanimljivo ono što žene kažu; zanimljivo je ono što prećute. (Dima)

Ko može upravljati jednom ženom, može upravljati jednim narodom. (Balzak)

14 Comments

  1. Comment No:1
    Posted 21. maj. 2008. at 8:48 am | Permalink

    Ako je suditi po narodnim mudrostima, pametnije je cutati-kada nemas nista pametno da kazes, ili ono cutanje je zlato, a -cutanje je znak odobravanja me je uvek nervirala. Jer tudje cutanje, moze coveka da odvede u sasvim pogresnom pravcu. Mada izgovorene reci, ne moraju biti odraz onoga sto covek zaista misli. Sve zavisi koliko je ko spreman reci,pa bilo to cutanjem il recima.
    Mozda da ucutim? :) heheee

  2. Comment No:2
    Posted 21. maj. 2008. at 10:28 am | Permalink

    Potpuno si u pravu da zena cuti kad je nesrecna i kad nema vise sta da se kaze.To mi je tako poznato.

  3. Comment No:3
    Posted 21. maj. 2008. at 9:51 pm | Permalink

    kameni_cvet :: veruj mi te narodne mudrosti nisu tačne, jer nekad ćutanje nije baš zlato. :) Ne moraš ti da ućutiš, zašto bi?
    Neprilagodjena :: Hm! Vidiš ti da ja dobro poznajem žene :)

  4. Comment No:4
    Posted 21. maj. 2008. at 10:07 pm | Permalink

    Pa mislila sam zbog zlata :)

    Vidis da je i ovom tvom Dimi, interesantno kada zena cuti :lol:

  5. Comment No:5
    Posted 21. maj. 2008. at 10:09 pm | Permalink

    Zasto sam opet na “odobravanju kom” :(
    Ovaj obrisi.

    Edit :: Zato sto si se prvi put potpisala kao kameni_cvet, a sad si se potpisala kao kamenicvet. Menjanje nicka zahteva odobravanje komentara.

  6. Comment No:6
    Posted 21. maj. 2008. at 10:53 pm | Permalink

    A sto ne obrisa? cccc
    Dobro sto nisam napisala sve sto sam htela ;) hahe, ali poznavajuci tebe…

  7. Comment No:7
    Posted 21. maj. 2008. at 10:59 pm | Permalink

    Nisam obrisao jer sam ti napisao objasnjenje zasto su ti komentari otisli na moderisanje.

    A sta si ti sve htela da pises? A, da cujem :)

  8. Comment No:8
    Posted 21. maj. 2008. at 11:08 pm | Permalink

    pa nije bas za svacije usi :) a da ne bi morao brisati recicu ti- jednom…

  9. Comment No:9
    Posted 21. maj. 2008. at 11:20 pm | Permalink

    ne slazem se da samo kad si srecan mozes da cutis
    moye itekako

  10. Comment No:10
    Posted 21. maj. 2008. at 11:31 pm | Permalink

    kameni cvete :: uvek mozes i putem pp da mi saopsis :P
    Laluve :: postujem tudje misljenje iako ga nisam bas u potpunosti razumeo :) Moze li detaljnije objasnjenje? :)

  11. sarah
    Comment No:11
    Posted 22. maj. 2008. at 12:17 am | Permalink

    :D
    ja posle ove napete utakmice, ne mogu da komentarisem tvoj tekst…ali evo koliko sutra….
    :lol:

  12. Comment No:12
    Posted 1. novembar. 2008. at 3:20 am | Permalink

    Sve je individualno. Licno, cutim uvek ;) Kada pricam zelim da me saslusaju. Ne da me savetuju, prekidaju, klimaju glavom i pricaju da znaju, jer ne znaju, navode slicne primere i resenja. Zelim samo da me saslusaju. A kada cutuim neka me puste, ili neka pricaju oni, ja imam svoj svet. Ako hocu podelicu ga sa nekim. Ako necu, onda je to fin nacin da kazem da mi i ne trebaju ;)

  13. Comment No:13
    Posted 1. novembar. 2008. at 3:35 pm | Permalink

    Nekad ne treba cutati, jer sagovorniku mozes dati pogresan utisak o tebi.
    Mada zene su komplikovane, eto npr. ti kazes da ne volis niko ni da klima glavom dok te slusa, niti da te tesi dajuci slucajeve iz praske,… pa ako cuti, onda se mozes izjadati u tom slucaju i drvetu…

    Uglavnom nikad nisam od nekoga trazio da me slusaju…a jos manje da sednem i da se izjadam, ali to je verovatno u genetici.

  14. Comment No:14
    Posted 11. novembar. 2008. at 3:42 am | Permalink

    Cuti pa cu ti reci kakav si covek ;)

    Pravi razliku izmedju cutanja i “precutkivanja” kao i izmedju pricanja i “upadanja u rec sa koje kakvim pricama”.. Postoje slicno i vrlo slicno ;)

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*
©2006-2008 :: Iz drugog ugla pokrece se pomocu WordPress 2.3.1 na blog sistemu Blog381.com

Wordpress theme by IvanB. | Zelis blog? Za samo minut registruj se na blog381 i pocni blogovati.